JUSZH

CENTAR ZA GOSPODARENJE KOMUNALNIM I NEOPASNIM INDUSTRIJSKIM OTPADOM SJEVEROZAPADNE HRVATSKE

Sažetak

Predstavljen je projekt regionalnog Centra za gospodarenje komunalnim i neopasnim tehnološkim otpadom sjeverozapadne Hrvatske, odnosno četiriju županija: Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Međimurske i Varaždinske.
U prvoj fazi se predviđa samo odlaganje, a kasnije uvođenje potrebnih predobrada. Financiranje, izgradnja i upravljanje povjerit će se ulagaču prema jednom od predloženih modela. analizirani su troškovi alternativnih rješenja i predloženo optimalno.

Uvod

U okviru EU programa INTERREG III B CADSES Drava River Basin planirana je izrada Master plana ekoloških infrastrukturnih mjera u bazenu rijeke Drave.



U programu je predviđena realizacija tri pilot projekta, dva na području odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, te jedan projekt gospodarenja otpadom.

Gospodarenje otpadom je ocijenjeno kao prioritetni zadatak, te se ne čekajući završetak izrade Master plana prišlo realizaciji projekta gospodarenja otpadom. Slijedeći prije svega iskustva Austrije i Njemačke, ali i smjernica EU-a kao prvi korak odlučeno je stvoriti institucionalni okvir za realizaciju projekta. Četiri županije i šest gradova sjeverozapadne Hrvatske, s ukupno 570.000 stanovnika su odlučile osnovati Javnu ustanovu za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske. Prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu točka 4. Zakona – komunalnu djelatnost može obavljati u skladu s odredbama ovog Zakona i Javna ustanova koju osnivaju jedinice lokalne samouprave. Taj inače vrlo čest oblik komunalnih institucija u Austriji i Njemačkoj kod nas je manje poznat. Organizacijski oblik Javne ustanove ima niz prednosti za ovakve projekte pred trgovačkim društvom prije svega u slučajevima kad se projekt proteže na više jedinica lokalne samouprave. Gradovi i županije su Javnu ustanovu ovlastili za realizaciju zajedničkog projekta.

U realizaciji projekta Javna ustanova je vođena sa tri osnovna načela:

socijalna podnošljivost

ekonomska opravdanost

prihvatljivost za okoliš

Za razliku od nekih drugih projekata, feasibility studija izrađena od ARGE Drava je pošla od izračuna socijalne prihvatljivosti usluge gospodarenja otpadom. Statistički podaci iz Europe pokazuju da prosječno europsko domaćinstvo troši na gospodarenje otpadom 0,7-1,5% prihoda prosječnog domaćinstva. Ekstrapolirajući takav izračun na naše prilike dobili smo iznose koje bi trebali biti vodilja u realizaciji projekta.

Izračun ukupnih davanja za gospodarenje otpadom na ovaj način odredio je obuhvat projekta (broj stanovnika), te ukupnu investiciju koju ukupan godišnji prihod može pokriti. Prema jednoj studiji njemačke banke za obnovu i razvoj, objekti za gospodarenje otpadom namijenjeni za manje od 300 000 stanovnika su vrlo rijetki u Europi, prije svega s aspekta ekonomske održivosti projekta.

Ukupna investicija je i odredila moguću tehnologiju. Time su poštovana prva dva načela. Studija lokacije kao dio feasibility studije i Master plana za Dravu dala je prijedlog područja koja bi sa aspekta zaštite voda bila prihvatljiva (slika br. 2.) u prilogu.

Skupljanje komunalnog otpada

Svih 19 gradova i 74 općine (od ukupno 90 općina) imali su u 2002. godini organizirano skupljanje komunalnog otpada, ali s vrlo različitim obuhvatom domaćinstava. Organiziranim odvozom nije bilo obuhvaćeno samo 16 općina. Organiziranim skupljanjem bilo je obuhvaćeno 59% stanovništva, a što je ispod prosjeka Republike Hrvatske od 80 %.

Od neobuhvaćenih općina jedan dio je u fazi uvođenja organiziranog skupljanja komunalnog otpada s relativno malom obuhvaćenošću domaćinstava. Drugi, ali na sreću manji dio općina, nije do danas učinio ništa na uvođenju reda u ovom dijelu komunalne djelatnosti.

Na području razmatranih županija nastaje 110 000 tona komunalnog otpada i 15 000 tona industrijskog otpada godišnje. Od ove količine organizirano se skuplja 70 000 tona komunalnog otpada i sav industrijski otpad se odlaže na "službena odlagališta", dok je procjena da se organizirano ne skuplja 40 000 t ili 36 %. Ova količina završava na "divljim odlagalištima" (smetlištima), uglavnom u blizini mjesta gdje i nastaje.

Odlaganje otpada i stanje odlagališta

Preko polovine domaćinstava s područja 4 županije (59%) uključeno je u organizirano skupljanje i odvoz otpada na “službena odlagališta”. Službena odlagališta u pravilu ne zadovoljavaju zakonske uvjete za odlaganje otpada, ali se počinju uređivati. Većina lokalnih zajednica želi odlagališta legalizirati i sanirati, a to im je i zakonska obveza.

U općinama i naseljima koja nemaju organizirano skupljanje, otpad se odlaže u blizini naselja (jaruga, iskop, šuma i sl.).

Na projektnom području postoji 16 "službenih odlagališta" koja zauzimaju površinu od oko 55,23 hektara i na kojima je odloženo oko 855.000 tona otpada. Od svih ovih odlagališta samo jedno ima sve potrebne dozvole (građevinsku i uporabnu), dok su 4 odlagališta ishodila lokacijsku dozvolu, a 3 su u fazi legalizacije (izrada potrebne tehničke dokumentacije). Na 8 odlagališta ne poduzimaju se nikakvi radovi što se službeno smatra «divljim» odlaganjem otpada. Ovo složeno i nepovoljno stanje može se prevladati samo hitnom realizacijom sustava gospodarenja otpadom koji uvodi Javna ustanova.

Opremljenost poduzeća

Poduzeća koja organizirano skupljaju i odvoze otpad u pravilu su dobro opremljena, ali kod većine su neka vozila stara i često se kvare, što je uzrok ispadanja iz uporabe na određeno vrijeme. Za skupljanje i odlaganje otpada registrirano je 19 poduzeća od kojih su većina javna poduzeća, a samo nekoliko ih je privatnih. Također, zabilježen je i niz privatnih prijevoznika, i to u manjim općinama koja skupljaju otpad sa 60 kamiona smećara prosječnog kapaciteta 14 m 3 i prosječne starosti 13 godina, te 34 kamiona autopodizača prosječne starosti 15 godina. Otpad se skuplja i sa ostalim vozilima kojih ima 25 prosječne starosti 17 godina.

Oprema “službenih odlagališta” je u pravilu nedostatna, osim na većim odlagalištima uz veće gradove. Na većini divljih odlagališta, pa i na dijelu “službenih”, razastiranje i sabijanje te eventualno prekrivanje otpada obavlja se buldožderima i kompaktorima nekoliko puta godišnje, dok na preostalim divljim odlagalištima nema nikakvih aktivnosti.

Način skupljanja otpada

Općenito, sustavi za skupljanje komunalnog otpada na projektnom području su različiti - od načina skupljanja u kantama do predaje u kutijama i vrećama. Tendencija je da se u novim naseljima upotrebljavaju kante. Većina sabirnih vozila koja se koriste su vozila sa zbijanjem otpada

Županija	Koprivničko-Križevačka	Krapinsko-zagorska	Međimurska	Varaždinska	sve 4 županije zajedno
Načini sakupljanja otpada	%	%	%	%	%
vreće	35	35	24	11	25
kante	53	22	72	64	53
kontejneri	12	43	3	25	22

U većini urbanih sredina komunalni otpad prikuplja se 2 - 3 puta tjedno. Izvještaji pokazuju da postoji sve veći problem s nedovoljnom zapreminom kontejnera zbog sve veće količine ambalažnog otpada. Planiralo se da se krajem 2003. godine dovrši nova verzija Pravilnika o ambalažnom otpadu u Hrvatskoj. Nacrt je već izrađen i još ga treba odobriti ministar.


Količine otpada

Prema ispitivanjima količine komunalnog otpada po stanovniku provedenim na projektnom području došlo se do sljedećeg prosječnog rezultata:

0,52 kg po stanovniku i danu = 190 kg po građaninu godišnje

Županija	Koprivničko-Križevačka	Krapinsko-zagorska	Međimurska	Varaždinska	sve 4 županije zajedno
komunalni kruti otpad
ukupno nastalog (t)	23544	25303	23464	39966	109277
"organizirano" deponiranje (t)	15068	15400	16175	22765	69408
postotak deponiranja	64	61	69	62	64

 

U 2002. godini na području četiri županije nastala je sljedeća količina industrijskog otpada:

Županija	količina u tonama
Koprivničko-križevačka	5307
Krapinsko-zagorska	4177
Međimurska	2195
Varaždinska	3145
ukupno	14824

količina industrijskog otpada u četiri županije

Opis projekta

Feasibility studija je dala dva moguća scenarija realizacije projekta. Centar će imati jedno ili dva odlagališta sa tri do četiri pretovarne stanice, dok će se u sljedećim koracima dopunjavati ostalim sadržajima kao što je razvrstavanje na gorivi dio, kompostabilni dio, dio za sekundarnu reciklažu itd.

Posebna pažnja će se na cijelom projektnom području posvetiti odvojenom skupljanju i uporabi otpada. Taj dio nije obuhvaćen projektom, jer se očekuje donošenje ili prilagodba brojnih zakonskih propisa koji će omogućiti odvojeno skupljanje i uporabu na gospodarskim, tržišnim načelima. Ovaj projekt obuhvaća samo takozvani «ostatni otpad» iz kojeg je već izdvojen dio za primarnu reciklažu.


Odlagalište

županija	Očekivane količine za odlaganje (t)	Neobuhvaćeno količina (t)	Očekivana ukupna količina (t)
Koprivničko-križevačka	990167	31891	1022058
Krapinsko-zagorska	1380382	51425	1431807
Međimurska	1028166	31218	1059384
Varaždinska	1624814	60530	1685344
UKUPNO	5023529	175064	5198593

U prvim godinama predviđa se na projektnom području samo odlaganje ostatnog otpada. Propisi EU su predviđali zabranu odlaganja neobrađenog otpada već od godine 2004., ali je u nekim zemljama primjena tog propisa ipak odgođena. U Austriji je taj rok pomaknut na 2008. godinu, a u Poljskoj na 2014. Za Hrvatsku se očekuje obveza primjene tog propisa najmanje 10 godina iza prijama u EU.

Propis predviđa odlaganje samo otpada koji ima sadržaj organske tvari manji od 5 %, što se određuje ispitivanjem gubitka žarenjem. Ovaj projekt predviđa postepenu izgradnju svih potrebnih uređaja za obradu u sklopu centra za gospodarenje otpadom do roka kojim će taj propis obvezivati Republiku Hrvatsku.

Prvi korak u realizaciji projekta bit će izgradnja odlagališta po svim važećim normama EU i Republike Hrvatske. Dimenzioniranje i oblikovanje odlagališta izvest će se u skladu s predviđenim količinama otpada do 2028. godine. Pretpostavlja se da će do 2010. godine cjelokupno stanovništvo i gospodarstvo sve četiri županije biti obuhvaćeno organiziranim skupljanjem otpada.



Pretovarne stanice

Prema svjetskim iskustvima vozila za skupljanje otpada (tzv. «smećari») imaju racionalan radius kretanja 25 do 30 km. Za veće udaljenosti projekt predviđa izgradnju pretovarnih stanica.



Primarni razlog za to je smanjivanje troškova prijevoza otpada do regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Zbijanje manjih tereta iz vozila za skupljanje otpada u veća vozila za prijevoz otpada smanjuje troškove prijevoza, jer ekipe koje prikupljaju otpad provode manje vremena putujući do udaljenih lokacija za odlaganje otpada i natrag, te time imaju više vremena za skupljanje otpada. Time se također smanjuje potrošnja goriva i troškovi održavanja vozila za skupljanje otpada, a osim toga, smanjuje se i ukupni promet, ispuštanja štetnih plinova u zrak, a i ceste se manje troše. Nadalje, stanice za pretovar otpada omogućuju sljedeće:

- Otpad se prije zbrinjavanja može selektirati

- Fleksibilniji način biranja mogućnosti za zbrinjavanje otpada

- Pretovarne stanice mogu biti namijenjene i za javnu upotrebu
(građani sami mogu dovoziti svoj otpad i tamo ga odložiti)


U pretovarnim stanicama može se selektirati dolazni otpad s pomičnih traka, s površina na koje se navozi.

Selektiranje otpada sastoji se od dva dijela: odvajanje otpada za sekundarnu reciklažu od ostalog otpada i identificiranje otpada koji možda ne bi bio pogodan za zbrinjavanje (npr. opasni otpad, bijela tehnika, cijele gume, automobilski akumulatori ili infektivni otpad). Identificiranje i odvajanje reciklažnog otpada smanjuje težinu i količinu otpada koji se šalje na konačno zbrinjavanje i koji, ovisno o lokalnom tržištu reciklažnog otpada, može donijeti i prihod.

Selektiranje neodgovarajućeg otpada učinkovitije je pri stanicama za pretovar otpada nego na odlagalištima. Osim toga, u pretovarnim stanicama može se birati način na koji će se otpad zbrinuti.

Pretovarne stanice će biti centri otvorenog tipa namijenjeni i za građanstvo. Građani će moći i sami dovoziti otpad direktno u stanicu. Neke pretovarne stanice će ponuditi programe za zbrinjavanje dvorišnog otpada, glomaznog otpada, opasnog kućnog otpada i reciklažnog otpada. To je dobitak za zajednicu jer pomaže u postizanju ciljeva cjelovitog sustava gospodarenja otpadom; građani se upoznaju s pravilnim načinom zbrinjavanja i preusmjeravaju tvari koje bi inače opteretile postojeće kapacitete za zbrinjavanje otpada.

Najvjerojatnije lokacije pretovarnih stanica će biti neka postojeća odlagališta koja već imaju mnogo potrebne infrastrukture. Osim toga, na tim lokacijama već postoje iskustva sa postupanjem s otpadom.


Mogući organizacijski modeli

Izbor pravnog modela

Za Javnu ustanovu za odlaganje otpada sjeverozapadne Hrvatske postoje sljedeće mogućnosti izbora pravnog modela s ciljem realizacije odlaganja otpada:

U okviru natječaja nalogodavac unaprijed definira određen model

Budući da se radi o funkcionalnom natječaju, moglo bi se dopustiti više modela; konkretan model definira se tek u pregovorima s ponuđačima

Kao mogući pravni organizacijski modeli predviđene su sljedeće varijante:

- Konvencionalna varijanta

- BOT-Model (“Build-Operate-Transfer”)

- Koncesijski model

- Kooperacijski model

- Prošireni kooperacijski model

- Kombinirani model (Osječki model)

- Kooperacijski model s učešćem holdinga komunalnih poduzeća

- Prošireni kooperacijski model sa sudjelovanjem komunalnih poduzeća